Avet komunizma nije nestala s raspadom Komunističke partije u istočnoj Europi. Slom komunističkih režima u Sovjetskom Savezu i istočnoj Europi označio je kraj polustoljetnog Hladnog rata između kapitalističkog i komunističkog tabora na Istoku i Zapadu. Mnogi su stoga bili optimistični, držeći se uvjerenja da je komunizam postao relikt prošlosti.

Međutim, tužna je istina da je potajno transformirana komunistička ideologija umjesto toga uzela maha i ukorijenila se diljem svijeta. Postoje otvoreni komunistički režimi poput Kine, Sjeverne Koreje, Kube i Vijetnama; postoje zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i istočne Europe, gdje komunistička ideologija i običaji još uvijek imaju značajan utjecaj; tu su afričke i južnoameričke zemlje, koje pokušavaju provesti socijalizam pod zastavom demokracije i republikanizma – a tu su i nacije Europe i Sjeverne Amerike, čija je osnovna politika postala domaćin komunističkim utjecajima, a da ljudi toga nisu svjesni.

Komunizam rađa rat, glad, pokolje i tiraniju. To je samo po sebi dovoljno zastrašujuće, ali šteta koju je nanio komunizam daleko je veća od toga. Mnogima postaje sve jasnije da, za razliku od bilo kojeg drugog sustava u povijesti, komunizam najavljuje rat čovječanstvu – uključujući ljudske vrijednosti i ljudsko dostojanstvo. Tijekom jednog stoljeća komunizam je uspostavio goleme diktature u Sovjetskom Savezu i Kini; uzrokovao je više od 100 milijuna neprirodnih smrti; porobio je milijarde; i doveo je svijet na rub nuklearnog rata i time uništenja. Ipak, važnije je njegovo namjerno i široko rasprostranjeno uništavanje obitelji, njegovo poticanje društvenih nereda i njegov napad na moral, a sve je to pogubno za temelje civilizacije.

Kakva je, dakle, priroda komunizma? Koji je njegov cilj? Zašto čovječanstvo smatra za svog neprijatelja? Kako možemo to izbjeći?